Standardne ugljikovode ploče po EN-u ispunjavaju evropske norme (EN) uspostavljene od strane Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), osiguravajući jednoliko i saglasnost na evropskim tržištima i međunarodnim projektima koji primenjuju EU standarde. Ove ploče su klasificate na osnovu hemijskog sastava, mehaničkih osobina i zahteva za primenu, sa čestim kategorijama kao što su S235, S275 i S355, gde broj označava minimalnu vrednost granice elastičnosti u MPa. EN 10025 je glavni standard koji upravlja konstrukcionim celikom, specificirajući zahteve za topljenje procese, hemijsku analizu, tensilne teste, udarno testiranje i kvalitet površine. Kontrola hemijskog sastava je stroga, sa ograničenjima na ugljen, manganes, fosfor, sumpor i druge elemente kako bi se osigurala spojivost i mehanička performansa. Na primer, celik klase S355 ima sadržaj ugljena ≤0.22%, manganesa ≤1.60%, i fosfora/sumpora ≤0.035%, štedivo ravnoteže između jačine i formabilnosti. Mehaničke osobine uključuju tensilnu jačinu, granicu elastičnosti i produženje, sa udarnom otpornostišću testiranom pri određenim temperaturama (npr., 20°C za poboljšanu otrčanost). Standardne ugljikovode ploče po EN-u široko se koriste u gradnji (mostovi, zgrade, celikaste rampe), mašinskom inženjerstvu i infrastrukturskim projektima. Standardizovane osobine olakšavaju izbor materijala i osiguravaju saglasnost sa evropskim normama građevinarstva i propisima. Dobavljači često pružaju CE obeležavanje i testne sertifikate kako bi se potvrdila saglasnost, čime se čine pogodnim za projekte koji zahtevaju regulativnu saglasnost i pratljivost.